1Desingjapes ki dujto glavno sabota, te nakhel maškar i niva, a Oleskere učenikja čhinena sine giv, trebinenale vastenar hem hana sine. 2A nekoj taro farisea vakjerge: „Soske kjerena odova, so nae tano dozvolimo te kjerelpe ko sabotna dive?“
3O Isus odgovoringja hem vakjergja lenge: „Zarem na čitingen so kjergja o David koga bokhalilo ov hem odola, so sine oleja? 4Hem sar khugja e Devleske ko kher, lelja o čhivde mare hem halja, hem dengjalen hem okolen, koj sine oleja, so nikaske nae tano dozvolimo te han, a samo o sveštenikja.“
5Hem vakjergja lenge: „O Manušikano Čhavo tano Gospodari hem e Sabotakoro.“
6A ki jek javer sabota khugja ki sinagoga hem sikavelalen sine, a odothe sine hem jek manuš, kaskoro desno vas sine šukilo. 7A o knižnikja hem o farisea dikhenale sine – dali ka lečinel ki sabota – za da te šaj te kjerenle krivo.
8A Ov džanela sine olengere misle hem vakjergja e manušeske so sine e šuke vasteja: „Ušti hem ispravin tut ko maškar!“ Hem uštilo hem isprajngjape.
9A o Isus vakjergja lenge: „Pučava tumen: soj tano dozvolimo te kjerelpe ki sabota: šukar ili bilačhe? Te spasinelpe životo ili te uništinelpe?“ 10Hem dikhlja sarinen naokolu hem vakjergja leske: „Pružin to vas!“ A ov kjergja agjar, hem o vas leskoro ulo sasto sar o javer.
11A ola pherdile holjaja hem dogovorinenape sine maškar peste so bi šaj te kjeren Leske e Isuseske.
12Ko odola dive uklilo ki gora, za da te molinelpe; hem nakhlja i rat, molibaja e Devle. 13A koga disilo avrijal, vikingja Ple učenikon hem olendar izbiringja dešuduj džene, kola hem vakjergjalen apostojlja: 14o Simon, kas so vakjergjale hem Petar, hem o phral leskoro o Andrej; o Jakov hem o Jovan; o Filip hem o Vartolomej; 15o Matej hem o Toma; o Jakov e Alfejeskoro hem o Simon, vakjerdo Zilot; 16o Juda e Jakoveskoro hem o Juda Iskariotski, koj ulo hem predavniko.
17Hem koga hulilo, zaedno olencar, hem ačhilo ko jek ramno than, hem bari gužva Leskere učenikja hem bari gužva narodo tari celo Judeja hem taro Erusalim, taro Tirsko hem Sidonsko primorje, 18koj ale te šunenle hem te lečinenpe taro ple nasvalipa, hem saskjovena sine hem okola, koj sine mučime taro nečista duhia. 19Hem celo narodo mangela sine te doprinelpe dži ki Leste, soske Olestar ikljovela sine sila hem lečinela sine sarinen.
20Hem Ov vazdingja Ple jajkha ko Ple učenikja hem vakjergja:
27Ama, tumenge koj šunena – vakjerava tumenge: Mangen tumare dušmanen; kjeren lenge šukar okolenge, koj mrzinena tumen. 28Blagoslovinenlen okolen koj armajna dena tumen; molinen tumen baši okola koj navredinena tumen. 29Okova, koj ka khuvel tut ki ti čham, hem i javer iran leske; hem odova koj lelja ti nametka dele hem to gad. 30Dele sekole, koj rodela tutar. Hem ma rode palal soj tlo olestar, koj lela tutar. 31Hem sar so mangena te kjeren tumenge o manuša tumenge, agjar kjeren hem tumen olenge.
32Hem ako mangena okolen, koj mangena tumen, savi tani tumari blagodarnost? Hem o grešnikja mangena okolen koj mangena olen. 33Hem ako kjerena lenge šukar okolenge, koj tumenge kjerena šukar, savi tani tumari blagodarnost? Hem o grešnikja kjerena odova isto. 34Hem ako dena okolenge kastar so nadinena tumen deka ka iranen tumenge, savi tani tumari nagrada? Soske hem o grešnikja dena e grešnikonge za da te iranelpe lenge isto.
35Nego, mangen tumare dušmanen, kjeren lenge šukar hem denlen bizo te udžaren nešto. Hem tumari nagrada ka ovel bari hem ka oven čhave e Najbareskere, soske Ovi tano gudlo ko neblagodarna hem bilačhe. 36Oven milostiva sar soj hem tumaro Dat tano milostivo.
37Hem ma sudinen hem nae te oven sudime; hem ma osudinen hem nae te oven osudime. Prostinen hem ka ovel tumenge prostimo! 38Den hem ka delpe tumenge: šukar merka – nabimi, natresimi, prepherdi, ka ovel tumenge dendi ki angali, soske save merkaja merinena, asavkaja ka merinelpes tumenge.“
39A vakjergja lenge hem parabola: „Šaj li o korolo te vodinel e korole? Zar nae te peren solduj džene ki dupka? 40Nae učeniko upreder plo učiteli, sekoj koj ka usovršinelpe ka ovel sar leskoro učiteli.
41A soske dikheja i deljanka ki jak tle phraleske, a na dikheja i greda ki ti jak? 42Sar šaj te vakjere te phraleske: ‘Phrala, muk me te ikavav i deljanka tari tli jak!’ a korkori na dikheja i greda ki tli jak? Licemerno, ikav najprvo i greda tari tli jak, pa togaš ka dikhe sar te ikave i deljanka tari jak tle phraleskiri!
43Nane šukar kaš so dela bilačho plodi; nitu bilačho kaš so dela šukar plodi. 44Soske sekova kaš pendžarelape palo plo plodi. Na khedenape smokve taro kare, nitu drakha tari kapina. 45O šukar manuš, so isile barvalipe ko srce, ikavela šukar, a taro bilačho so isile bilačhipe ko srce ikavela bilačhipe, soske oleskoro muj kjerela lafi taro okova, so pherelale oleskoro srce.
46Hem soske vikinena Man ‘Gospodar! Gospodar!’ a na kjerena odova, so vakjeravale? 47Sekoj koj avela ki Mande hem šunela Mle lafia, hem ispolninelalen, ka vakjerav tumenge kaste tano slično. 48Slično tano ko manuš, koj kjerela kher: ranlja hor hem čhigja temejlja ko bar, hem koga ulo poplava i reka geli ko kher, ama našti sine te pomrdinele, soske sine šukar kjerdo o kher.
49A koj šunela a na ispolninela, priličinela ko manuš, koj kjergja kher ki phuv, bizo temejlja. I reka geli ko kher, hem ov pelo odma, hem o periba odole khereskoro sine baro.