E Davideskoro Psalmi. Siklojbe.
1Blaženo tano okova, kaskoro bezzakonie tano prostimo, hem kaskere grevia tane učharde.
2Blago e manušeske kaske o Gospodari na pišinela leske o grevo hem kaske ko duho nane hovajbe!
3Koga kjutinava sine, mle kokala šukile taro mlo ofkiba preku celo dive.
4Dive hem i rat, Tlo vas kjerela sine pharipa upri mande, mle životoskoro vlažnost ulo ki nilajeskiri suša.
5Togaš priznajngjum mo grevo angli Tute hem mi vina vekje na garagjum. Vakjergjum: „Ka priznajnavle e Gospodareske mo prestap,“ hem Tu oprostingjan mi vina taro mlo grevo.
6Odoleske neka molinelpes tuke sekova pobožno manuš, koga šaj te ove arakhlo; hem togaš o potop e bute pajnengoro nae te resel dži leste.
7Tu sijan mo than garajbaskoro, Tu ka arakhe man tari tuga, Tu ka opkružine man radosteja e spasenieskoro.
8„Ka sikavav tut, ka sikavavle tuke o drumo palo kova trebela te dža, ka dav tut godi, mi jak ka dikhel uvek upri tute.
9Ma oven sar gras, ili mazga bizi godi; kaskiri divina smirinejala dizginencar hem uzde, inaku ne bi aven paše uzi tute.
10E bezbožniko mučinenale but nevolje, a koj nadinelape ko Gospodari, ole milost opkružinelale.
11Veselinen tumen ko Gospodari hem radujnen tumen, pravednikja, vikinen radosno sarine koj sijen pravo srceja.